Ivan Judaš održao handpan radionicu i koncert u Centru DOSTI
Handpan je instrument koji postoji 24 godine, a svojim zvukom i terapeutskim učinkom fascinirao je ljude diljem svijeta u vrlo kratkome roku. Ivan Judaš je među rijetkim sviračima u Hrvatskoj, a jedina osoba koja se bavi podučavanjem kroz djelovanje svoga obrta „OD SRCA“. Sviranje instrumenta ne samo da zahtjeva, nego ujedno i izaziva fizičku opuštenost. Naime, tokom sviranja, zbog jedinstvene tehnike i pokreta postiže se opuštanje prisutnih svjesnih, ali i nesvjesnih grčeva u mišićima. Ukratko, to je uistinu sjajan alat za osvještavanje opuštenosti uma, tijela, ali i duha. Početkom kolovoza Ivan Judaš održao je nekoliko radionica za korisnike u Centru DOSTI. Dolazak u Centar DOSTI da održim handpan radionicu i koncert bilo je iznimno zanimljivo iskustvo“ riječi su Ivana Judaša. Korisnici Dosti-a Ivana su dočekali veoma toplo. Unatoč svojim fizičkim „manama“ bili su veoma odlučni da mu pomognu nositi instrumente.
„ Njihovo zajedništvo bilo je veoma inspirativno, ali i način na koji se međusobno odnose. Samo iskustvo radionice za mene je bilo veoma zadovoljavajuće. Prvi puta, kada sam tek došao i prvi puta se susreo sa osobama koje boluju intenzivnije od cerebralne paralize, pomislio sam: „Auuuh. U što sam se to uvalio? Kako ću sad pak postići da sviraju? Mogu li to uopće?“ Malo sam izgubio povjerenje u sebe, ali nisam se dao smesti. Vjerujem kako mogu sa svakom osobom pronaći način, obzirom da se ovdje prije svega radi o izražavanju emocije, čiji izričaj po viđenju moje prakse oslobađa tijelo, a tako sam se povezao i sa korisnicima Centra. Postignuće je bilo fascinantno. Osobno sam svjedočio kako ljudi s poprilično velikim grčevima u ruci uspijevaju svirati, opustiti svoje zglobove, a u komunikaciji su izrazili kako se i veoma dobro osjećaju i da im pomaže. Nemam dovoljno iskustva da mogu tvrditi da je tako dugoročno, ali svakako sam duboko zainteresiran za daljnju suradnju i da kroz igru i druženje sa korisnicima Centra istražim daljnji razvoj situacije. Osobno me to veoma ispunjava, a inspirativna mi je vedrina pojedinaca, raspjevanost i veselje. Svakako, doista je specifično i neobično iskustvo voditi handpan radionice za te ljude, ali kroz to djelovanje opet učim toliko toga o sebi, o bolesti cerebralne paralize, o životu, o zajedništvu. Mogu reći i da se svakako bolje osjećam u vezi sebe i da imam više motivacije i razloga za veselje. Činjenica da su neki polaznici uspješno zasvirali, a i uživali u glazbi koju proizvode, vidno fascinirani zvukom, jako je podržavajuća. Samo i dok pišem ovaj tekst sretan sam i počašćen da mogu biti dio takve priče i zahvalan sam što mi se Julija odazvala na ponudu da dođem u posjetu i veselim se ponovnoj suradnji.“- rekao je Ivan.
Odgovori